Na filozofskim, civilizacijskim i etičkim postavkama izrasta roman koji se razlikuje od suvremene produkcije po svom totalitetu, težnji da razumije svijet, da dokuči njegove povijesne, društvene i ljudske zakonitosti. Premda ga oblikuje, pisac je “svjestan” da Svijet ne počinje od njega, utoliko ni od njegova naslovnog, a ni “junaka” antagonista, da pojedinac i njegov osobni svijet, pa i unutarnji, postoje samo ako se ogledaju u prošlom i zajedno s njim pomjeraju buduće granice, granice jezika, literature, spoznaje. Ovaj roman posveta je kanonu pisane riječi, ali ne ostaje na tome, već izrasta u samosvojno djelo, bogato, raskošno i živo. Na neobičan način ta temeljita, faktografska i upozoravajuća rekonstrukcija povijesnog vremena (1920-ih), grada (München) i brojnih tada ne tako važnih ličnosti koje su koračale njime, to djelo alternativne povijesti utemeljene na filozofskom propitivanju vremena (vječnog sada), dobra, zla i moralne odgovornosti pojedinca izrasta, a u što bi drugo, u tragični ljubavni roman. Dežulović nas je u vlastitom jeziku, hoće reći u mašti, s kojom se budimo, podsjetio da su sada u umreženom svijetu, kao i onomad u Travniku iza sedam gora i planina, svejedno “moguće” velike priče, odnosnu da su takve pitanje izbora. Te da je pritom možda važno umjeti čitati, priče, ali i znakove.

Vlaho Bogišić